Flekainid Alkaloid® 100mg tableta

flekainid

  • Osnovne informacije

  • Sažetak karakteristika leka

  • Uputstvo za pacijente

Informacije o izdavanju lekova

Lista RFZO
Lek nije na listi lekova RFZO
Režim izdavanja
R - Lek se može izdavati samo uz lekarski recept

Ostale informacije

Naziv leka
Flekainid Alkaloid® 100mg tableta
Opis
Flekainid Alkaloid® je lek koji se koristi za lečenje srčanih aritmija, inhibira sprovođenje impulsa u srcu i normalizuje rad srca.
Farmaceutski oblik
tableta
Vrsta leka
Humani lekovi
Nosioci odobrenja

Pakovanje i cena

tableta; 100mg; blister, 3x10kom
Broj rešenja
‍515-01-03388-19-001
JKL
‍1101001
EAN
‍5310001276959
Vrsta rešenja
Registracija
Datum rešenja o stavljanju leka u promet
22.02.2022.
Datum važenja rešenja
22.02.2027.
Maksimalna odobrena cena leka
525,00 RSD
(Službeni glasnik RS, broj 73/2024 od 30.08.2024)

Paralele

Dokumenta

Prijava neželjene reakcije na lek

Ukoliko sumnjate da ste imali neželjenu reakciju na lek, prijavu iste možete izvršiti na sledećem linku: Onlajn prijava

Izvori

4. KLINIČKI PODACI

Lek Felkarid je indikovan za terapiju:

  • AV-nodalne recipročne tahikardije; aritmija udruženih sa Wolff-Parkinson-White sindromom i sličnim stanjima sa akcesornim putevima za sprovođenje impulsa iz pretkomora u komore, kada se drugi pristupi lečenju nisu pokazali efikasni.
  • Teške simptomatske i životno ugrožavajuće paroksizmalne ventrikularne aritmije kod koje nisu delovali drugi oblici terapije ili u slučaju kada se druga lečenja nisu podnosila.
  • Paroksizmalne atrijalne aritmije (atrijalna fibrilacija, flater i tahikardija) kod pacijenata sa onesposobljavajućim simptomima nakon konverzije kod kojih postoji potreba za

primenom leka zbog težine kliničkih simptoma i kada se drugi terapijski pristupi nisu pokazali efikasnim.

Treba isključiti strukturnu bolest srca i/ili oštećenu funkciju leve komore zbog mogućeg povećanog rizika od proaritmijskog efekta.

Flekainid-acetat tablete se mogu koristiti za održavanje normalnog ritma pratećih konverzija drugim sredstvima.

Doziranje:

Započinjanje terapije flekainid-acetatom i prilagođavanje doze treba sprovoditi pod medicinskim nadzorom uz praćenje EKG-a i koncentracije leka u plazmi.

U toku ovih procedura može biti potrebna hospitalizacija za određene pacijente, posebno za pacijente sa životno ugrožavajućim ventrikularnim aritmijama. Odluku o tome treba doneti pod nadzorom lekara specijaliste.

Kod pacijenata sa postojećom kardiomiopatijom organskog porekla, pogotovo kod onih sa infarktom miokarda u anamnezi, terapiju flekainidom treba otpočeti samo ukoliko drugi antiaritmici koji nisu iz grupe IC (naročito amjodaron) nisu efikasni, ili ih pacijent ne podnosi dobro i kada nefarmakološki pristupi (operacija, ablacija ili implantacija defibrilatora) nisu indikovani. Tokom terapije zahteva se strog medicinski monitoring EKG-a i koncentracije leka u plazmi.

Odrasli i adolescenti (stariji od 12 godina):

Supraventrikularne aritmije: preporučena početna doza je 50 mg dva puta dnevno. Ukoliko je potrebno, doza se može povećati do maksimalne doze od 300 mg dnevno.

Ventrikularne aritmije: preporučena početna doza je 100 mg dva puta dnevno. Maksimalna doza je

400 mg dnevno i ona je uglavnom rezervisana za pacijente krupne telesne građe ili kada je neophodna brza kontrola aritmije. Preporučuje se da se nakon 3-5 dana doza progresivno smanjuje do najniže terapijske doze koja omogućava kontrolu aritmija. Može biti moguće smanjenje doze u toku dugotrajne terapije lekom.

Stariji pacijenti:

Kod starijih pacijenta, maksimalna inicijalna doza treba da bude 50 mg dva puta dnevno jer brzina eliminacije flekainida iz plazme može biti smanjena kod starijih pacijenata. Ovo treba uzeti u obzir pri prilagođavanju režima doziranja. Doza kod starijih pacijenata ne bi trebalo da bude veća od 300 mg dnevno (ili 150 mg dva puta dnevno).

Pedijatrijska populacija:

Nema dovoljno podataka o upotrebi flekainida kod dece. Bezbednost i efikasnost nisu ustanovljene, tako da flekainid ne treba koristiti kod dece mlađe od 12 godina.

Koncentracije leka u plazmi:

Na osnovu PVC supresije (supresije prevremenih ventrikularnih kontrakcija), uočeno je da za postizanje maksimalnog terapijskog efekta mogu biti potrebne koncentracije leka u plazmi od 200- 1000 nanograma/mL. Koncentracije flekainida u plazmi iznad 700-1000 nanograma/mL su udružene sa povećanim rizikom od pojave neželjenih efekata.

Doziranje leka kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega:

Kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 35 mL/min/1,73 m2 ili manje ili koncentracija kreatinina u serumu > 1,5 mg/dL), maksimalna inicijalna doza bi trebalo da bude 100 mg dnevno (ili 50 mg dva puta dnevno). Kod takvih pacijenata preporučuje se često praćenje koncentracija leka u plazmi. U zavisnosti od efekta i podnošljivosti, doza se tada može povećavati uz oprez. Nakon 6-7 dana doza se može prilagoditi u zavisnosti od terapijskog efekta i podnošljivosti. Neki pacijenti sa teškom insuficijencjom bubrega mogu imati veoma smanjen klirens flekainida i posledično produženo poluvreme eliminacije leka (60-70 sati).

Doziranje leka kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre:

Pacijente sa oštećenjem funkcije jetre treba pažljivo pratiti i dnevna doza ne sme biti veća od 100 mg (ili 50 mg dva puta dnevno).

Pacijenti sa ugrađenim pejsmejkerom

Pacijente sa trajnim pejsmejkerom treba lečiti sa oprezom. Dnevna doza ne sme biti veća od 200 mg (ili 100 mg dva puta dnevno) jer je za flekainid poznato da povećava prag endokardijalnog stvaranja impulsa.

Pacijente koji istovremeno uzimaju cimetidin ili amjodaron obavezno je intenzivno pratiti. Kod nekih pacijenta je potrebno redukovati dozu leka koja ne sme biti veća od 200 mg dnevno (ili 100 mg dva puta dnevno). Ove pacijente treba pratiti i prilikom započinjanja terapije i tokom terapije održavanja.

Praćenje koncentracije leka u plazmi i EKG-a se preporučuje u redovnim intervalima (kontrola EKG-a na mesec dana, dugotrajni (kontinuirani) EKG na svaka 3 meseca) tokom terapije. Tokom započinjanja terapije i prilikom povećanja doze leka, treba obaviti EKG na svaka 2-4 dana.

Kada se flekainid primenjuje kod pacijenata kod kojih je potrebna redukcija doze, EKG kontrolu je potrebno češće raditi (uz regularno praćenje koncentracije flekainida u plazmi). Prilagođavanje doze treba raditi u intervalima od 6-8 dana. Kod ovih pacijenata EKG treba raditi u 2. i 3. nedelji, kako bi se doza individualno prilagodila pacijentu.

Način primene

Za oralnu upotrebu. Tabletu progutati sa tečnošću.

  • Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
  • Flekainid je kontraindikovan kod srčane insuficijencije i kod pacijenata sa infarktom miokarda u anamnezi, koji imaju asimptomatsku ventrikularnu ektopiju ili asimptomatsku kratkotrajnu ventrikularnu tahikardiju.
  • Pacijenti sa dugotrajnom atrijalnom fibrilacijom kod kojih nije bilo pokušaja konverzije u sinusni ritam.
  • Pacijenti sa oslabljenom ventrikularnom funkcijom, kardiogenim šokom, teškom bradikardijom (manje od 50 otkucaja u minuti) i teškom hipotenzijom.
  • Kombinovana primena sa antiaritmicima grupe I (blokatori natrijumovih kanala).
  • Kod pacijenata sa hemodinamski značajnim oboljenjem srčanog zaliska.
  • Ukoliko ne postoji stimulator srčanog ritma, flekainid ne sme da se daje pacijentima sa disfunkcijom sinusnog čvora, poremećajem atrijalne kondukcije, atrioventrikularnim blokom drugog ili većeg stepena, blokom grane Hisovog snopa ili distalnim blokom.
  • Pacijenti sa asimptomatskim ili blago simptomatskim ventrikularnim aritmijama ne smeju da koriste flekainid.
  • Pacijenti sa Brugada sindromom.

Oralna primena flekainida treba da se odvija u bolničkim uslovima ili pod nadzorom lekara specijaliste kod pacijenata sa:

  • AV-nodalnom recipročnom tahikardijom; aritmijama udruženim sa Wolff-Parkinson-White

sindromom i sličnim stanjima koja karakteriše prisustvo akcesornih puteva.

  • Paroksizmalnom atrijalnom fibrilacijom kod pacijenata sa onesposobljavajućim simptomima.

Započinjanje terapije flekainidom i prilagođavanje doze treba sprovoditi pod medicinskim nadzorom, praćenjem EKG-a i koncentracije leka u plazmi. Kod nekih pacijenata je moguća hospitalizacija zbog navedenih procedura, pogotovo kod onih sa životno ugrožavajućim ventrikularnim aritmijama.

Flekainid, kao i ostali antiaritmici, može imati proaritmogeni efekat, tj. može dovesti do pojave ozbiljnijeg tipa aritmije, povećanja učestalosti postojeće aritmije ili ozbiljnosti simptoma (videti odeljak 4.8).

Primenu flekainida treba izbegavati kod pacijenata sa strukturnim oboljenjem srca ili poremećajem funkcije leve komore (videti odeljak 4.8).

Potrebno je korigovati poremećaj ravnoteže elektrolita (npr. hipokalemija i hiperkalemija), pre primene flekainida (videti odeljak 4.5 za određene lekove koji dovode do poremećaja ravnoteže elektrolita).

Hipokalemija ili hiperkalemija može uticati na efekat antiaritmika grupe I. Hipokalemija može da se javi kod pacijenata koji primenjuju diuretike, kortikosteroide i laksative.

Pre upotrebe flekainida treba korigovati tešku bradikardiju ili naglašenu hipotenziju.

S obzirom da eliminacija flekainida iz plazme može biti u velikoj meri usporena kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcije jetre, lek ne bi trebalo primenjivati kod ove grupe pacijenata, osim ako potencijalna korist jasno prevazilazi rizik. U tom slučaju, preporučuje se monitoring koncentracija leka u plazmi.

Flekainid treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina ≤ 35 mL/min/1,73 m2) i preporučuje se terapijski monitoring leka kod takvih pacijenata.

Brzina eliminacije flekainida iz plazme može biti smanjena kod starijih pacijenata. Ovo treba uzeti u obzir prilikom prilagođavanja doze.

Primena flekainida se ne preporučuje kod dece mlađe od 12 godina, s obzirom da ne postoji dovoljno dokaza o njegovoj primeni kod ove populacije pacijenata.

Poznato je da flekainid povećava prag nadražaja endokarda, tj. smanjuje osetljivost endokarda na nadražaj. Ovaj efekat je reverzibilan i više utiče na akutni prag nadražaja nego na hronični. Lek zbog toga treba sa oprezom primenjivati kod svih pacijenata sa trajnim pejsmejkerom ili privremenom elektrostimulacijom srca i ne treba ga primenjivati kod pacijenata sa postojećim slabim pragom nadražaja ili pejsmejkerima koji se ne mogu programirati, izuzev ukoliko je dostupan adekvatan stimulator srčanog ritma.

Uopšteno, dvostruko povećanje širine pulsa ili napona je dovoljno za ponovno generisanje impulsa, ali može biti teško postići ventrikularni prag nadražljivosti manji od 1 Volta pri inicijalnoj implantaciji u prisustvu flekainida.

Mali negativan inotropni efekat flekainida može biti značajan kod pacijenata sa predispozicijom za srčanu insuficijenciju. Kod pojedinih pacijenata bila je otežana defibrilacija. U većini slučajeva, bilo je reči o pacijentima sa prethodnim oboljenjem srca koje prati uvećanje (hipertrofija) srca, pacijentima sa istorijom infarkta miokarda, aterosklerotičnim oboljenjem srca ili srčanom insuficijencijom.

Flekainid treba sa oprezom primenjivati kod pacijenata sa akutnom atrijalnom fibrilacijom nastalom nakon kardiološke hiruške intervencije.

Pokazano je da flekainid povećava rizik od mortaliteta kod pacijenata sa asimptomatskom ventrikularnom aritmijom nakon infarkta miokarda.

Prijavljeno je ubrzanje ventrikularnog ritma kod atrijalne fibrilacije u slučaju neuspeha terapije.

Flekainid produžava QT interval i proširuje QRS kompleks za 12-20%. Efekat na JT interval je beznačajan.

Brugada sindrom može biti demaskiran tokom primene flekainida. U slučaju nastanka promena na EKG-u tokom primene terapije koje mogu ukazati na Brugada sindrom, treba razmotriti obustavu primene leka.

Natrijum

Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, odnosno suštinski je “bez natrijuma”.

Antiaritmici grupe I: Flekainid ne treba primenjivati u isto vreme sa drugim antiaritmicima iz grupe I (npr. hinidin).

Antiaritmici grupe II: Treba uzeti u obzir mogućnost za aditivni negativni inotropni efekat antiaritmika iz grupe II (npr. beta blokatori), ako su primenjivani istovremeno sa flekainidom.

Antiaritmici grupe III: Ukoliko se flekainid primenjuje zajedno sa amjodaronom, potrebno je

za 50% redukovati dozu flekainida i intenzivno pratiti pacijenta na pojavu neželjenih efekata. U ovom slučaju preporučuje se praćenje koncentracije leka u plazmi.

Antiaritmici grupe IV: Treba sa oprezom razmotriti istovremenu primenu flekainida sa blokatorima kalcijumovih kanala, kao što je verapamil.

Životno ugrožavajući ili ponekad i neželjeni događaji sa smrtnim ishodom se mogu javiti usled interakcije koje uzorkuju povećanja koncentracije leka u plazmi (videti odeljak 4.9). Flekainid se u velikoj meri metaboliše pomoću CYP2D6, pa istovremena primena sa lekovima koji inhibiraju (npr. antidepresivi, neuroleptici, propranolol, ritonavir, neki antihistaminici) ili indukuju (npr. fenitoin, fenobarbiton, karbamazepin) ovaj izoenzim može respektivno, povećati ili smanjiti koncentraciju flekainida u plazmi.

Do povećanja koncentracije flekainida u plazmi može doći i usled oštećenja funkcije bubrega, zbog smanjenog klirensa flekainida (vidi odeljak 4.4).

Hipokalemiju, hiperkalemiju, kao i ostale poremećaje u ravnoteži elektrolita treba korigovati pre primene flekainida. Hipokalemija se može javiti pri istovremenoj primeni flekainida sa diureticima, kortikosteroidima ili laksativima uz rizik od kardiotoksičnosti.

Antihistaminici: povećan je rizik od ventrikularnih aritmija kod istovremene primene flekainida i mizolastina, astemizola ili terfenadina (izbegavati istovremenu primenu).

Antivirotici: koncentracije flekainida u plazmi su povećane pri istovremenoj primeni ritonavira, lopinavira ili indinavira (povećan rizik od ventrikularnih aritmija, izbegavati istovremenu primenu).

Antidepresivi: paroksetin, fluoksetin i drugi antidepresivi povećavaju koncentracije flekainida u plazmi; povećan rizik od nastanka aritmija pri istovremenoj primeni sa tricikličnim antidepresivima.

Antiepileptici: ograničeni podaci koji se odnose na pacijente koji su istovremeno primenjivali flekainid sa poznatim induktorima enzima (fenitoin, fenobarbiton, karbamazepin) nagoveštavaju da može doći do povećanja brzine eliminacije flekainida za 30%.

Antipsihotici: klozapin, haloperidol i risperidon- povećan rizik od aritmija.

Antimalarici: hinin i halofantrin povećavaju koncentracije flekainida u plazmi.

Lekovi za lečenje gljivičnih infekcija: terbinafin može povećati koncentracije flekainida u plazmi, s obzirom da inhibira aktivnost CYP2D6.

Diuretici: efekat grupe zbog hipokalemije koja dovodi do kardiotoksičnosti.

Antagonisti histaminskih H2 receptora (antiulkusni lekovi): N2 antagonist cimetidin inhibira metabolizam flekainida. Kod zdravih ispitanika koji su primali cimetidin (1 g dnevno) u toku nedelju dana, sistemska izloženost (vrednosti PIK) flekainida u plazmi se povećala za 30%, a poluvreme elimacije produženo za oko 10%.

Preparati za odvikavanje od pušenja: istovremenu primenu bupropiona (metaboliše se posredstvom CYP2D6) sa flekainidom treba sprovoditi sa oprezom, a terapiju treba započeti sa minimalnom terapijskom dozom istovremeno primenjenog leka. Ukoliko se bupropion uključi kod pacijenta koji je na već postojećoj terapiji flekainidom, potrebno je razmotriti potrebu smanjenja doze flekainida.

Kardiotonični glikozidi: flekainid može da dovede do povećanja koncentracije digoksina u plazmi za 15%, što verovatno nema klinički značaj kod pacijenata kod kojih su koncentracije leka u plazmi u rasponu terapijskih vrednosti. Preporučuje se da se koncentracije digoksina u plazmi mere ne manje od 6 sati nakon bilo koje doze digoksina, pre ili posle primene flekainida.

Antikoagulansi: terapija flekainidom je kompatibilna sa primenom oralnih antikoagulanasa.

Trudnoća

Nema podataka o bezbednosti primene flekainida kod trudnica. Kod novozelandskih belih kunića velike doze flekainida prouzrokovale su određene abnormalnosti kod fetusa, ali ovi efekti nisu zapaženi kod holandskih kunića ili pacova (videti odeljak 5.3). Značaj ovih podataka za ljude nije ustanovljen. Podaci pokazuju da flekainid prolazi placentu do ploda kod pacijentkinja koje uzimaju flekainid u toku trudnoće. Flekainid treba primenjivati u trudnoći samo ukoliko korist od primene leka prevazilazi rizik. Ako se flekainid primenjuje u toku trudnoće treba pratiti koncentraciju flekainida u plazmi kod trudnica.

Dojenje

Flekainid se izlučuje u majčino mleko. Koncentracije leka u plazmi odojčeta su 5-10 puta niže od terapijskih koncentracija leka (videti odeljak 5.2). Iako je rizik od pojave neželjenih efekata kod novorođenčeta veoma mali, flekainid u periodu dojenja treba primenjivati samo ukoliko korist prevazilazi rizik.

Flekainid-acetat ima umeren uticaj na upravljanje vozilima i rukovanje mašinama. Na sposobnost prilikom upravljanja vozilima, rukovanja mašinama i rad bez zaštitne opreme mogu uticati neželjena dejstva, kao što su vrtoglavica i poremećaji vida, ukoliko se jave.

Kao i drugi antiaritmici, flekainid može indukovati aritmiju.

Postojeća aritmija može biti pogoršana ili može doći do pojave nove aritmije. Rizik od proaritmijskih efekata se najverovatnije može javiti kod pacijenata sa strukturnom bolešću srca i/ili značajnim oštećenjem funkcije leve komore.

Najčešća kardiovaskularna neželjena dejstva su AV blok drugog i trećeg stepena, bradikardija, srčana insuficijencija, bol u grudima, infarkt miokarda, hipotenzija, sinusni zastoj, tahikardija (AT i VT) i palpitacije.

Najčešća neželjena dejstva su vrtoglavica i poremećaji vida, koji se javljaju kod približno 15% pacijenata koji primenjuju lek. Ova neželjena dejstva su obično prolazna i nestaju nakon prekida terapije, ili prilikom smanjenja doze.

Lista neželjenih događaja navedenih u nastavku bazira se na podacima iz kliničkih ispitivanja, kao i na postmarketinškom praćenju leka.

Navedeni neželjeni događaji su u daljem tekstu razvrstani po klasi sistema organa i učestalosti ispoljavanja. Učestalost je definisana kao:

Veoma često (≥1/10) Često (≥1/100 do <1/10)

Povremeno (≥1/1000 do <1/100) Retko (≥1/10000 do <1/1000) Veoma retko (<1/10000)

Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)

Poremećaji krvi i limfnog sistema:

Povremeno: smanjen broj eritrocita, leukocita i trombocita.

Poremećaji imunskog sistema:

Veoma retko: povećan nivo antinuklearnih antitela sa ili bez sistemske inflamacije.

Psihijatrijski poremećaji:

Retko: halucinacije, depresija, konfuzija, anksioznost, amnezija, insomnija.

Poremećaji nervnog sistema:

Veoma često: vrtoglavica, teturanje i ošamućenost koji su obično prolazni.

Retko: parestezija, ataksija, hipoestezija, hiperhidroza, sinkopa, tremor, naleti crvenila, somnolencija, glavobolja, periferna neuropatija, konvulzije, diskinezija.

Poremećaji oka:

Veoma često: poremećaji vida kao sto su diplopija i zamagljen vid.

Veoma retko: depoziti rožnjače.

Poremećaji uha i centra za ravnotežu:

Retko: tinitus, vertigo.

Kardiološki poremećaji:

Često: proaritmija (najverovatnije kod pacijenata sa strukturnim oboljenjem srca /ili značajnim oštećenjem leve komore).

Povremeno: kod pacijenata sa atrijalnim flaterom, pri primeni flekainida može se razviti 1:1 AV sprovođenje, sa povećanjem broja srčanih otkucaja.

Nepoznata učestalost (ne može se odrediti na osnovu dostupnih podataka): može doći do produženja PR i QRS intervala koje je dozno zavisno (videti odeljak 4.4). Izmena srčanog ritma (videti odeljak 4.4). AV blok drugog i trećeg stepena, srčani arest, bradikardija, srčana insuficijencija/kongestivna srčana insuficijencija, bol u grudima, hipotenzija, infarkt miokarda, palpitacije, sinusni arest i tahikardija (atrijalna tahikadija ili ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija).

Demaskiranje postojećeg Brugada sindroma.

Ventrikularne aritmije se mogu pogoršati i povremeno može doći do ventrikularne fibrilacije koje se ne mogu reanimirati.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:

Često: dispnea.

Retko: pneumonitis.

Nepoznata učestalost: fibroza pluća, intersticijalna bolest pluća.

Gastrointestinalni poremećaji:

Povremeno: mučnina, povraćanje, konstipacija, abdominalni bol, smanjen apetit, dijareja, dispepsija, flatulencija, suva usta, poremećaj ukusa.

Hepatobilijarni poremećaji:

Retko: povećane vrednosti enzima jetre sa ili bez žutice.

Nepoznata učestalost: poremećaj funkcije jetre.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

Povremeno: alergijski dermatitis, uključujući osip, alopecija.

Retko: ozbiljna urtikarija.

Veoma retko: fotosenzitivna reakcija.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva:

Nepoznata učestalost: artralgija i mijalgija.

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene:

Često: astenija, zamor, pireksija, edem, osećaj nelagodnosti. Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija

faks: +381 11 39 51 131

website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje flekainidom može potencijalno ugroziti život pacijenta i zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Interakcije sa lekovima mogu takođe povećati osetljivost na lek i dovesti do koncentracija leka u plazmi koje su veće od terapijskih (videti odeljak 4.5). Predoziranje može dovesti do hipotenzije, epileptičnih napada, bradikardije, kašnjenja u sprovođenju signala (sinoatrijalni ili AV blok), pojave asistola. QRS i QT intervali su produženi i mogu se pojaviti ventrikularne aritmije. Flekainid može usporiti ili preokrenuti atrijalnu fibrilaciju u atrijalni flater sa brzim provođenjem.

Nije poznat način za brzo uklanjanje flekainida iz organizma. Dijaliza i hemoperfuzija nisu efikasne. Ukoliko je moguće, uklanja se neresorbovani lek iz gastrointestinalnog trakta. Forsirana diureza sa acidifikacijom urina teoretski povećava ekskreciju leka. Intravenska lipidna emulzija može smanjiti aktivnu slobodnu koncentraciju flekainida.

Nije poznat specifičan antidot. Intravenski natrijum bikarbonat 8,4% često smanjuje aktivnost flekainida na nivou receptora kroz nekoliko minuta.

Dodatne mere moraju biti suportivne i mogu uključiti administraciju inotropnih agenasa ili srčanih stimulatora kao što su dopamin, dobutamin ili izoproterenol, kao i mehanički asistiranu ventilaciju i asistiranu cirkulaciju (npr. naduvavanje balona).

Treba razmotriti privremenu inserciju transvenoznog pejsmejkera, ukoliko postoje ozbiljni poremećaji sprovođenja. U nekim slučajevima treba razmotriti ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju (ECMO). Imajući u vidu da poluvreme eliminacije leka iz plazme iznosi 20 sati, možda će biti neophodno da se ove suportivne mere primenjuju u produženom vremenskom periodu.

Pravo mesto za Vašu reklamu, kontaktirajte nas na info@medicamente.info

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

Farmakoterapijska grupa: terapija bolesti srca; antiaritmici, grupa IC

ATC šifra: C01BC04

Flekainid je antiaritmik grupe IC, koji se primenjuje u terapiji teških, simptomatskih, ventrikularnih i supraventrikularnih aritmija. Ne bi trebalo da se upotrebljava u supresiji asimptomatskih ventrikularnih aritmija kod pacijenata sa istorijom infarkta miokarda. Većina neželjenih efekata se ispoljava na nivou centralnog nervnog sistema.

Elektrofiziološki, flekainid je antiaritmijski lek tipa lokalnih anestetika (grupa IC). Predstavlja amidni tip lokalnog anestetika, strukturno sličan prokainamidu i enkainidu (derivati benzamida).

Karakterizacija flekainida kao antiaritmika grupe IC je na osnovu sledeće tri karakteristike: značajna depresija brzih natrijumovih kanala u srcu; spora kinetika, nastanak i prestanak blokade natrijumovih kanala (u vezi sa sporim vezivanjem za kanal i sporom disocijacijom); i diferencijalni efekat leka na trajanje akcionog potencijala u mišiću komore nasuprot Purkinjeovim vlaknima, i to bez efekta u početku i značajno smanjenje kasnije.

Kombinacija ovih efekata dovodi do značajnog smanjenja brzine sprovođenja vlaknima koja zavisi od brzih kanala za depolarizaciju, sa malim povećanjem efektivnog refraktornog perioda, kada je ispitivano na izolovanom srčanom tkivu. Ove elektrofiziološke osobine flekainid-acetata dovode do produženja PR intervala i širenja QRS kompleksa na EKG-u. Veoma velike koncentracije flekainida imaju slab depresorni efekat na spore kanale u miokardu. Ovo je praćeno negativnim inotropnim efektom. Flekainid nema značajne interakcije sa autonomnim nervnim sistemom. Lek nema merljiv efekat na koronarne, pulmonarne i druge regionalne cirkulatorne sisteme.

Resorpcija

Nakon oralne primene flekainid se skoro u potpunosti resorbuje i ne podleže u značajnoj meri presistemskom metabolizmu (tj. efektu prvog prolaza). Biološka raspoloživost tableta flekainid-

acetata iznosi oko 90%. Terapijske koncentracije leka u plazmi iznose 200-1000 nanogram/mL.

Distribucija

Stepen vezivanja flekainida za proteine plazme iznosi oko 40%. Flekainid prolazi placentu i izlučuje se u majčino mleko.

Biotransformacija

Flekainid se intenzivno metaboliše (podložan je genetskom polimorfizmu), pri čemu nastaju 2 glavna metabolita: m-O-dealkilovani flekainid i m-O-dealkilovani laktam flekainida koji mogu pokazati određenu aktivnost. Čini se da njegov metabolizam uključuje citohrom P450 izoenzim CYP2D6, koji pokazuje genetski polimorfizam.

Eliminacija

Flekainid se u najvećoj meri izlučuje urinom, približno 30% u nepromenjenom obliku, dok ostatak čine metaboliti. Oko 5% leka se izlučuje fecesom. Poluvreme eliminacije flekainida iznosi oko 20 sati.

Hemodijalizom se može ukloniti samo oko 1% nepromenjenog flekainida.

Izlučivanje flekainida je smanjeno u slučaju bubrežne insuficijencije, oboljenja jetre, srčane insuficijencije i alkalnog urina.

Jedini pretklinički podaci koji su od značaja lekarima koji propisuju lek, a koji su dodatak onima koji su već navedeni u drugim odeljcima ovog Sažetka karakteristika leka, jesu oni koji se odnose na reprodukciju. Na jednoj vrsti kunića pokazana je teratogenost i embrionalna toksičnost pri primeni flekainida. Međutim, nije bilo dovoljno podataka za uspostavljanje bezbednosne margine za ovaj efekat. Ovaj efekat nije pokazan na ostalim vrstama kunića, pacovima ili miševima.

6. FARMACEUTSKI PODACI

Skrob, preželatinizovan Kroskarmeloza-natrijum Celuloza, mikrokristalna Hidrogenizovano biljno ulje Magnezijum-stearat

Nije primenljivo.

2 godine.

Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVDC-Alu blister, koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lek.

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Dokumenta

Lek Felkarid pripada grupi lekova koji se primenjuju za lečenje srčanih aritmija (poznati su kao antiaritmici). Aktivna supstanca je flekainid-acetat, koji inhibira sprovođenje impulsa u srcu i produžava vreme tokom kog se srce odmara, dovodeći tako do toga da srce opet normalno pumpa krv.

Lek Felkarid se primenjuje kod:

  • određenih vrsta ozbiljnih srčanih aritmija, koje se često ispoljavaju kao osećaj ozbiljnog lupanja srca (palpitacije) ili tahikardija.
  • ozbiljnih srčanih aritmija koje nisu dobro reagovale na primenu drugih lekova ili kada pacijenti nisu dobro podnosili druge lekove.
  • ukoliko ste alergični (preosetljivi) na flekainid-acetat ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6);
  • ukoliko imate neki drugi problem sa srcem, drugačiji od onog zbog kog uzimate ovaj lek. Ukoliko niste sigurni, ili ukoliko biste voleli da dobijete dodatne informacije, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu;
  • ukoliko uzimate neke druge antiaritmike (blokatore natrijumovih kanala);
  • ukoliko imate Brugada sindrom (genetska srčana bolest).

Upozorenja i mere opreza

Razgovarajte sa svojim lekarom ili farmaceutom pre nego što uzmete lek Felkarid, ako:

  • imate oslabljenu funkciju jetre i/ili bubrega, s obzirom na to da kod ovih stanja može doći do povećanja koncentracije flekainida u krvi. U tom slučaju, Vaš lekar treba redovno da proverava koncentraciju leka u krvi;
  • ste stariji, s obzirom na to da može doći do povećanja koncentracije leka u krvi;
  • imate trajni pejsmejker ili privremene elektrode;
  • ste patili od srčanih aritmija nakon operacije srca;
  • bolujete od teške bradikardije (usporen rad srca) ili naglašene hipotenzije. Ova stanja moraju biti korigovana pre nego što se otpočne sa primenom ovog leka;
  • ste imali srčani udar.

Smanjena ili povećana koncentracija kalijuma u krvi može uticati na dejstvo ovog leka. Diuretici, lekovi koji stimulišu pokretljivost creva (laksativi) i hormoni kore nadbubrežne žlezde (kortikosteroidi) mogu smanjiti koncentraciju kalijuma u krvi. U ovom slučaju Vaš lekar će proveriti koncentraciju kalijuma u krvi.

Deca mlađa od 12 godina

Flekainid nije odobren za upotrebu kod dece mlađe od 12 godina.

Drugi lekovi i lek Felkarid

Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.

Do interakcija može doći ukoliko se ovaj lek primenjuje sa sledećim lekovima:

  • digoksin (lek koji stimuliše rad srca), flekainid može povećati koncentraciju digoksina u krvi;
  • lekovi koji smanjuju funkciju srca kao pumpe, kao što su beta blokatori (npr. propranolol);
  • određeni lekovi koji se primenjuju u terapiji epilepsije (npr. fenitoin, fenobarbiton i karbamazepin), razgradnja flekainida može biti ubrzana pod uticajem ovih lekova;
  • cimetidin (antacid), može pojačati efekat flekainida;
  • amjodaron (koristi se kod određenih srčanih stanja), kod nekih pacijenata mora da se smanji doza flekainida;
  • lekovi koji se koriste u terapiji depresije (paroksetin, fluoksetin i neki drugi antidepresivi, poznati kao triciklični antidepresivi);
  • klozapin, haloperidol i risperidon (lekovi koji se koriste u terapiji shizofrenije, poznati kao neuroleptici);
  • mizolastin, astemizol i terfenadin (lekovi koji se koriste u terapiji alergija);
  • hinin i halofantrin (lekovi koji se koriste u terapiji malarije);
  • blokatori Sa-kanala, kao što je verapamil (lek koji snižava povišen krvni pritisak);
  • diuretici, laksativi (lekovi koji stimulišu rad creva) i hormoni kore nadbubrežne žlezde (kortikosteroidi), može biti potrebno da se redovno proverava koncentracija kalijuma u krvi;
  • blokatori Na-kanala (antiaritmici grupe I), kao što su dizopiramid i hinidin, videti odeljak „Lek Felkarid ne smete uzimati“;
  • lekovi koji se koriste u terapiji HIV infekcije (ritonavir, lopinavir i indinavir);
  • terbinafin (lek koji se koristi u terapiji gljivičnih infekcija);
  • bupropion (lek koji se koristi u terapiji odvikavanja od pušenja).

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek.

Tokom trudnoće ovaj lek treba primenjivati samo ukoliko korist od primene leka prevazilazi rizik, jer ovaj lek prolazi placentu kod pacijentkinja koje ga primenjuju tokom trudnoće. Ukoliko se flekainid primenjuje u periodu trudnoće, koncentracije flekainida u krvi trudnice moraju biti praćene. Konsultujte se sa Vašim lekarom ukoliko ste trudni ili ukoliko planirate trudnoću.

Flekainid se izlučuje u majčino mleko. Ovaj lek treba primenjivati u periodu dojenja samo ukoliko korist od primene leka prevazilazi rizik.

Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama

Ukoliko Vam se jave neželjena dejstva kao što su vrtoglavica, zamagljen ili dupli vid ili ako osećate ošamućenost, Vaša sposobnost reagovanja može biti smanjena. Ovo može biti opasno u situacijama koje zahtevaju visoku koncentraciju i pažnju kao što su učestvovanje u saobraćaju, upravljanje mašinama ili rad na visinama. Ukoliko niste sigurni da li ovaj lek ima negativan uticaj na sposobnost upravljanja vozilima, konsultujte Vašeg lekara.

Lek Felkarid sadrži natrijum

Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, odnosno esencijalnog “slobodnog natrijuma”.

Uvek uzimajte lek Felkarid tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom.

Lekar će Vam propisati dozu koja je prilagođena Vašim potrebama. Trebalo bi terapiju ovim lekom započeti pod medicinskim nadzorom (ukoliko je neohodno, u bolnici). Pažljivo slušajte savete Vašeg lekara kada uzimate ovaj lek.

Progutajte tabletu sa dovoljnom količinom tečnosti (npr. vode). Dnevna doza se obično uzima tokom dana.

Uobičajena dnevna doza služi samo kao vodič:

Kod ventrikularnih aritmija čiji uzrok se nalazi u pretkomorama Vašeg srca, preporučena doza je 50 mg dva puta dnevno. Ukoliko je potrebno, Vaš lekar može povećati dozu do maksimalnih 300 mg dnevno.

Kod ventrikularnih aritmija, preporučena doza je 100 mg dva puta dnevno. Maksimalna dnevna doza je 400 mg. Ova doza se obično daje pacijentima krupnije telesne građe ili u slučajevima kada je neophodna brza kontrola aritmije. Vaš lekar će nakon 3-5 dana progresivno smanjivati dozu do najmanje terapijske doze koja omogućava kontrolu aritmija. Ukoliko je potrebno Vaš lekar može smanjiti dozu u toku dugotrajne terapije lekom.

Stariji pacijenti

Ekskrecija leka može biti odložena kod starijih pacijenata. Vaš lekar će uzeti to u obzir.

Doza za starije pacijente ne bi trebalo da bude veća od 300 mg dnevno (ili 150 mg dva puta dnevno).

Pacijenti sa oslabljenom funkcijom bubrega

Kod ovih pacijenata maksimalna početna doza je 100 mg dnevno (ili 50 mg dva puta dnevno), i Vaš lekar treba redovno da prati koncentraciju flekainida u krvi.

Pacijenti sa oslabljenom funkcijom jetre

Vaš lekar može propisati manju dozu. Dnevna doza ne sme biti veća od 100 mg (ili 50 mg dva puta dnevno).

Pacijenti sa ugrađenim pejsmejkerom

Dnevna doza ne sme da prelazi 200 mg (100 mg dva puta dnevno).

Pacijenti koji istovremeno koriste cimetidin (lek koji se koristi kod gastrointestinalnih poremećaja) ili amjodaron (lek koji se koristi u terapiji srčanih aritmija).

Lekar će Vas redovno pregledati i kod nekih pacijenata će biti potrebno da propiše manju dozu.

Tokom trajanja terapije, Vaš lekar će redovno pratiti koncentraciju flekainida u krvi i raditi EKG.

Jednostavan EKG bi trebalo raditi jednom mesečno, a dugotrajni (kontinuirani) EKG jednom na svaka 3 meseca.

EKG treba raditi na svaka 2-4 dana kada se počinje sa terapijom, kao i kada se povećava doza leka. EKG je potrebno češće raditi kod pacijenata koji primaju manju dozu od uobičajene. Lekar može prilagođavati dozu u intervalima od 6 do 8 dana. U tom slučaju EKG treba raditi u drugoj i trećoj nedelji od započinjanja terapije.

Upotreba kod dece

Ove tablete ne smeju da se koriste kod dece mlađe od 12 godina.

Felkarid, 50 mg, tablete:

Podeona linija nije namenjena za lomljenje tablete.

Felkarid, 100 mg, tablete:

Tableta se može podeliti na jednake doze.

Ako ste uzeli više leka Felkarid nego što treba

Ukoliko slučajno uzmete više leka, odmah idite u najbližu bolnicu.

Ako ste zaboravili da uzmete lek Felkarid

Ukoliko ste zaboravili da uzmete dozu leka, uzmite lek u trenutku kada se toga setite, osim ako nije vreme da uzmete sledeću dozu leka. Ukoliko se kasnije setite ne uzimajte duplu dozu, samo nastavite Vašu terapiju po uobičajenom rasporedu. Važno je da uzimate tablete u skladu sa rasporedom. Konsultujte Vašeg lekara ukoliko imate bilo kakvih nedoumica.

Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu leka.

Ako naglo prestanete da uzimate lek Felkarid

Ukoliko naglo prestanete da uzimate ovaj lek, neće se javiti simptomi obustave primene leka. Srčana aritmija neće više biti kontrolisana. Stoga, nemojte da prestanete da uzimate lek bez konsultacije sa Vašim lekarom.

Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.

Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.

Kao i drugi antiaritmici i flekainid može prouzrokovati aritmije. Postojeća aritmija može biti pogoršana ili se može javiti novi oblik aritmije. Rizik od proaritmogenog dejstva leka se uglavnom javlja kod pacijenata sa strukturnom bolešću srca i/ili značajnim oštećenjem srčane funkcije.

Najčešća neželjena dejstva koja se javljaju na nivou srca su smanjenje ili povećanje broja srčanih otkucaja (bradikardija, tahikardija), osećaj lupanja srca (palpitacije), srčani zastoj, srčana slabost (insuficijencija), bol u grudima, srčani udar i smanjenje krvnog pritiska (hipotenzija).

Ostala neželjena dejstva koja se mogu javiti uključuju sledeća:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): vrtoglavica, teturanje, ošamućenost, problemi sa vidom kao što su duple slike, zamagljen vid i teškoće u fokusiranju.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): pojava težeg oblika aritmije ili povećanje učestalosti ili težine postojeće aritmije (proaritmija), nedostatak daha, slabost, zamor, povišena telesna temperatura, nagomilavanje tečnosti u tkivima (edem) i osećaj nelagodnosti.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):

mučnina, povraćanje, zatvor, bol u trbuhu, smanjen apetit, proliv, poremećaj varenja, gasovi, smanjen broj crvenih i belih krvnih zrnaca i krvnih pločica, povećana brzina otkucaja srca kod pacijenata sa atrijalnim flaterom (lepršanje pretkomora), alergijske reakcije na koži kao što je osip, opadanje kose, suva usta, poremećaj ukusa.

Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek): zapaljenje pluća (pneumonija), peckanje kože (trnci, osećaj „mravinjanja“), problemi sa koordinacijom, teškoće u kontroli pokreta (tikovi), smanjenje osetljivosti, pojačano znojenje, privremeni gubitak svesti, zujanje u ušima (tinitus), drhtanje (tremor), osećaj da se sve vrti oko

Vas (vertigo), naleti crvenila, pospanost, teška depresija, anksioznost, poremećaj spavanja (insomnija), glavobolja, nervni poremećaji npr. u rukama i nogama, konvulzije, zbunjenost (konfuzija), priviđanje stvari (halucinacije), gubitak pamćenja (amnezija), koprivnjača, povećane vrednosti enzima jetre, sa ili bez žutice (žuta prebojenost očiju i kože).

Veoma retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lek):

povećan nivo određenih antitela, depoziti u rožnjači (male zamagljene mrlje na očnoj jabučici), povećana osetljivost na svetlo.

Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka):

određene promene na elektrokardiogramu (produženje PR i QRS intervala), povećanje praga srčanog ritma kod pacijenata sa ugrađenim pejsmejkerom ili privremenim elektrodama, poremećaj u sprovođenju impulsa između srčanih pretkomora i komora (atrioventrikularni blok II ili III stepena), zaustavljanje srčanih otkucaja, usporavanje ili ubrzavanje srčanog ritma, gubitak sposobnosti srca da pumpa dovoljnu količinu krvi u tkiva, bol u grudima, nizak krvni pritisak, srčani udar, osećaj lupanja srca, pauza u normalnom srčanom ritmu (sinusni arest), ventrikularna fibrilacija, nastupanje određenih postojećih srčanih bolesti (Brugada sindrom) koje nisu postojale pre početka terapije ovim lekom, stvaranje ožiljaka na plućima ili bolest pluća (plućna fibroza i intersticijalna bolest pluća), poremećaj funkcije jetre, bol u zglobovima i bol u mišićima.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Pravo mesto za Vašu reklamu, kontaktirajte nas na info@medicamente.info

Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.

Ne smete koristiti lek Felkarid posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji nakon „Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.

Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.

Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.

  • Aktivna supstanca je flekainid-acetat.

Felkarid, 50 mg, tablete: jedna tableta sadrži 50 mg flekainid-acetata.

Felkarid, 100 mg, tablete: jedna tableta sadrži 100 mg flekainid-acetata.

  • Pomoćne supstance su: skrob, preželatinizovan; kroskarmeloza-natrijum; celuloza, mikrokristalna; hidrogenizovano biljno ulje; magnezijum-stearat.

Kako izgleda lek Felkarid i sadržaj pakovanja

Felkarid, 50 mg, tablete:

Okrugle, bele do skoro bele, bikonveksne tablete, prečnika 7 mm, sa podeonom linijom sa jedne strane tablete.

Podeona linija nije namenjena za lomljenje tablete.

Felkarid, 100 mg, tablete:

Okrugle, bele do skoro bele, bikonveksne tablete, prečnika 9 mm, sa podeonom linijom sa jedne strane tablete.

Tableta se može podeliti na jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVDC-Alu blister, koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lek.

Nosilac dozvole i proizvođač Nosilac dozvole

ALKALOID D.O.O. BEOGRAD

Prahovska 3, Beograd

Proizvođač

ALKALOID AD SKOPJE

Bulevar Aleksandar Makedonski 12, Skopje, Republika Severna Makedonija

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Februar, 2022.

Režim izdavanja leka:

Lek se izdaje uz lekarski recept.

Broj i datum dozvole:

Felkarid, 50 mg, tablete: 515-01-03386-19-001 od 22.02.2022.

Felkarid, 100 mg, tablete: 515-01-03388-19-001 od 22.02.2022.

Dokumenta

Pravo mesto za Vašu reklamu

Kontaktirajte nas na info@medicamente.info